Search
  • unawailable6 .

Zna li koronavirus kojeg si spola?

Bez brige, ovo nije jedna od kolumni koja se bavi teorijama zavjere ili ne daj bože pitanjem cjepiva. Jer iako virus, prema medicinskim statistikama više napada muški spol, u jednom ipak više zadire u ženski, onaj ekonomski.


Možda je do sada dovoljno mutirao da zaista i raspoznaje spolove. No šalu na stranu, neki od nas, ubrajam ovdje i sebe, imaju sreću da nas je ova pandemija zaista okrznula, kao prišt nasred leđa koji je neugodan, ali prođe s vremenom kada se naučiš spavati na boku.

No nisu svi te sreće, a krize nikada nisu sve jednako pogađale, stoga niti ova nije iznimka. Ali zašto je baš toliko udarila po jednom spolu, je nešto što mi je potaklo interes da se zapitam, jesmo li se vratili par desetljeća unatrag ili smo samo živjeli u prividu naznake bilo kakve ravnopravnosti.

“Posljednje 22 godine ekstremno siromaštvo u globalu je opadalo. Zatim je uslijedio COVID-19, a s njim i masovni gubici posla, smanjenje ekonomija i gubitak sredstava za život, posebno za žene. Oslabljeni sustavi socijalne zaštite ostavili su mnoge najsiromašnije u društvu nezaštićenima, bez zaštitnih mjera za prevladavanje oluje “, kaže Ginette Azcona, vodeća autorica najnovijeg izvještaja UN Women-a „Od uvida do akcije“ i viša stručnjakinja za istraživanje i podatke UN-a za žene.

Povećanje siromaštva izazvano pandemijom također će proširiti jaz između rodnog siromaštva - što znači da će više žena biti gurnuto u ekstremno siromaštvo od muškaraca. To je posebno slučaj među onima u dobi od 25 do 34 godine, na vrhuncu razdoblja formiranja obitelji. To će dovesti do poražavajuće brojke od 435 milijuna ukupnog broja žena i djevojaka koje žive s 1,90 USD ili manje.


Žene su prezastupljene u mnogim industrijama koje su najteže pogođene korona krizom, poput uslužnih djelatnosti, maloprodaje i zabave. Primjerice, 40 posto svih zaposlenih žena - 510 milijuna žena globalno - radi u teško pogođenim sektorima. Globalno, 58 posto zaposlenih žena radi u neformalnom radnom odnosu, a procjene sugeriraju da su tijekom prvog mjeseca pandemije neformalni radnici globalno izgubili u prosjeku 60 posto svojih prihoda. Da ne spominjemo da isti čak i prije pandemije, kao i mnogi drugi poslovi u neformalnoj ekonomiji, nisu imali osnovne radničke zaštite poput plaćenog dopusta, otkaznog roka ili zdravstvenog osiguranja.


Zatvaranje škola i vrtića, zajedno sa smanjenom dostupnošću vanjske pomoći i ostalog pandemijskog folklora, doveli su do višemjesečnog dodatnog rada za žene. Za zaposlene majke to je značilo usklađivanje zaposlenja s punim radnim vremenom s brigom o djeci i školovanjem. No, čak i prije pandemije, žene su u prosjeku provodile 4,1 sat dnevno obavljajući neplaćeni posao, dok su muškarci provodili 1,7 sati - što znači da su žene u svijetu obavljale tri puta više neplaćenih poslova nego muškarci.


„Unatoč jasnim rodnim implikacijama kriza, napori u odgovoru i oporavku zanemaruju potrebe žena i djevojaka dok ne bude prekasno. Moramo učiniti bolje", potiče glavni statističar UN-a za žene, Papa Seck. „Ali većina zemalja ili ne prikuplja ili ne daje na raspolaganje podatke raščlanjene prema spolu, dobi i drugim karakteristikama - poput klase, rase, mjesta, invaliditeta i migrantskog statusa. Te akutne praznine u podacima čine izuzetno teškim predvidjeti puni utjecaj pandemije na zemlje i zajednice.“.


Što su nas naučile prijašnje krize:

- Ono što znamo iz prethodnih kriza općenito je da povećana nezaposlenost potiče ljude da se vrate tradicionalnim rodnim ulogama: nezaposleni muškarci imaju veću prednost u procesu zapošljavanja kad su poslovi oskudni, dok nezaposlene žene preuzimaju više posla u kućanstvu i njezi.


- Tijekom ekonomske krize 2008. godine, preusmjeravanje državnih sredstava prema naporima za pružanje pomoći kulminiralo je velikim smanjenjem socijalnih usluga i naknada, s teškim utjecajem na žene.


- Tijekom nedavnog izbijanja ebole, karantene su značajno smanjile ekonomsku aktivnost žena, što je potaknulo skok siromaštva i nesigurnosti u hrani. Iako se ekonomska aktivnost muškaraca brzo oporavila, žena nije.

Dakle nismo naučili ništa, osim da korona virus nije jedini koji jasno zna distinkciju između muškog i ženskog spola.


No što je sa zapadnjačkim društvima, onima koji se daleko uzdižu nad zemljama trećeg svijeta, nehumanih uvjeta iza fasada velikih korporacija i koji ulažu sve snage u vlastitu samopromociju kako je jednakost majka svih mjerila.

Pa saznajmo koliko je isti taj zapad zatvorio radnih knjižica. Žene su u prosincu trijumfirale nad američkim gubitkom posla, naglašavajući neumoljivo katastrofalan utjecaj pandemije na zaposlene žene. Žene su tijekom prosinca ukupno izgubile 156.000 radnih mjesta, dok su muškarci stekli 16.000 radnih mjesta, prema analizi Nacionalnog ženskog pravnog centra (NWLC).


Od veljače su žene izgubile 5,4 milijuna radnih mjesta, ili 55% od više od 9,8 milijuna američkih poslova koji su izgubljeni od veljače, navodi NWLC. U međuvremenu, teški teret brige o djeci i učenja na daljinu mnogo je teže pao na majke nego na očeve, što je mnoge žene navelo da prestanu raditi ili da čak uopće i traže posao. Gotovo 2,1 milijuna žena potpuno je napustilo radnu snagu od veljače, što znači da više ne traže posao do normalizacije.


Zanimljiv je podatak da gubitak od samo 5% zaposlenih žena koje imaju jedno ili više djece, znači pomak za nevjerojatnih 25 godina unatrag.



Teško postignuti napredak u smanjenju razlike u plaćama među spolovima također se može unazaditi desetljećima. Porast stope sudjelovanja ženske radne snage potaknuo je značajno sužavanje razlike u plaćama među spolovima u 1970-ima i 1980-ima. Sudjelovanje ženske radne snage doseglo je vrhunac krajem 1990-ih, a napredak u smanjenju razlike u plaćama među spolovima otada je gotovo stagnirao. Jedno je istraživanje pokazalo da su žene koje su se samo na godinu dana odvojile od stalnog radnog odnosa imale godišnju zaradu manju za 39% od one koja nije.


Ove promjene imati će utjecaja na kućanstva u cijelosti, od mogućnosti školovanja i prilike za najmlađe ukućane, do potrošnje kućanstva u cijelosti koja će se reflektirati na sve ekonomske grane. Pa dok još uvijek Europa živi u kupoli da se ovo sve događa negdje drugdje, kao što je i virus bio tamo negdje u Kini, vrijeme je da preispitamo jesmo li kao društvo i civilizacija zaista napredovali koliko smo mislili, a ja se nadam da je odgovor da jesmo i da nećemo tako lako strmoglaviti godine sitnih pomaka do kojih smo dogurali.

10 views0 comments